facebook
Ukusni urnebes

Ansambl Vujičić i Marta Šebešćen, Kolarčeva zadužbina

Nezaboravna Marta Šebešćen, nakon dva već prethodna nastupa sa glasovitim Mužikaš (Dom omladine, Kolarac), na svoj treći u Beograd dovela je široj ovdašnjoj etno publici praktično uživo potpuno nepoznate Ansambl Vujičić, trideset i nešto godina staru atrakciju poreklom iz sela Pomaza, blizu Budimpešte i Sentandreje, mesta tradicionalno nastanjenog srpskim življem i otuda baš sa idejom da se posvete negovanju srpske folklorne muzičke tradicije, ponajviše inspirisani valjanim etnomuzikološkim trudom još jednog Srbina iz Mađarske - Tihomira Vujičića, čije prezime i nose u zvaničnom nazivu.

Priredivši sentimentalno muzičko putovanje visokog folklornog dostojanstva, nalik kakvoj nisci starih gravira u uzanom krugu jarkih boja i kao po ivicama oguljenim od dugog dragog postojanja u slavi,
Ansambl Vujičić proveli su nas sa scene Kolarčeve zadužbine, zajedno sa svojom specijalnom gošćom Martom Šebešćen, starinskim napevima iz sakupljačke beležnice Bele Bartoka, a onda i one Tihomira Vujičića, među čijim su stranama zapisane narodne igre i pesme iz Pomaza, mađarskog Podunavlja, Banatskog Monoštora, Sečuja, kao i delom iz Makedonije i južne Srbije.

Vlasnica jednog od najunikatnijih "world music" glasova, uvek mlada i nenadmašna gospođica Marta Šebešćen, izazvala je još jedanput pun protok elektriciteta kroz provodnike što današnjicu napajaju finom pevanom zalihom oživljene ćudi, žamora i opipljivog energetskog žarišta predačkog životnog poseda, da ovog časa izbiju u radosnim vodoskocima iz njenog punog grla.

 

   

Sve to uz ukusno dozirani urnebes mladih i starih Vujičića, čija virtuoznost na prim-tamburi

(Aron Eredič) ili fruli (Salamon Eredič), te dvojnicama (Mihalj Borbelj), vredi i više od tek proste večernje koncertne spiritističke seanse za prizivanje drevnih seni. Potresno i oduševljavajuće.

Zorica Kojić